Da nastavimo ovu zanimljivu temu započetu pre godinu i po.

Problem prelazaka mostova rešio je Ojler, zbog čega se eventualni put kojim treba ići preko mostova kako bi se preko svakog prešlo tačno jedanput – naziva Ojlerov put. Ojler je raspored kopna i mostova predstavio grafički, u vidu današnjih
grafova, čime je, zapravo, postavio osnove današnje teorije grafova.
Svaki deo kopna na slici numerišimo brojem od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]4[/inlmath], a mostove obeležimo slovima od [inlmath]a[/inlmath] do [inlmath]g[/inlmath]:

- mostovi.png (3.29 KiB) Pogledano 2460 puta
Ojler je takvu konfiguraciju terena predstavio u vidu grafa tako što je svaki deo kopna predstavio kao jedan
čvor grafa, dok je mostove predstavio kao
grane (veze) između čvorova tog grafa, po sistemu – koliko mostova postoji između dva dela kopna, toliko grana postoji između odgovarajućih čvorova grafa. Primera radi – između delova kopna [inlmath]1[/inlmath] i [inlmath]2[/inlmath] postoje dva mosta ([inlmath]a[/inlmath] i [inlmath]b[/inlmath]), prema tome, čvorovi [inlmath]1[/inlmath] i [inlmath]2[/inlmath] grafa povezani su dvema granama, [inlmath]a[/inlmath] i [inlmath]b[/inlmath]; nasuprot tome, između delova kopna [inlmath]1[/inlmath] i [inlmath]3[/inlmath] ne postoji direktan most, pa tako ni između čvorova grafa [inlmath]1[/inlmath] i [inlmath]3[/inlmath] ne postoji direktna grana.

- graf.png (1.67 KiB) Pogledano 2460 puta
Ojler je pokazao da je potreban i dovoljan uslov za postojanje Ojlerovog puta taj, da ili svi čvorovi grafa imaju paran stepen (stepen čvora je broj grana koje se u njemu stiču), ili da tačno dva čvora imaju neparan stepen a svi ostali paran stepen. Ovo sledi iz činjenice da, koliko smo puta došli u neki čvor, toliko puta iz tog čvora moramo i otići (zbog čega broj prilaza tom čvoru mora biti paran – prilazi za dolaske i prilazi za odlaske), što, eventualno ne mora da važi za dva čvora grafa – čvor iz kojeg smo na početku krenuli i čvor u koji na kraju stižemo. Zbog toga je dopušteno da, eventualno,
dva (ali, ne jedan, već tačno dva) čvora imaju neparan stepen.
Ostalo je još da uočimo stepene čvorova ovog grafa i da, samim tim, odgovorimo na pitanje da li u posmatranom slučaju Ojlerov put postoji, tj. da li je moguće ostvariti maršrutu koja se traži, a to prepuštam vama.

Takođe, ko želi, može pokušati da nacrta graf i za ovaj drugi problem, koji sam postavio u pretprošlom postu.
Inače, u pitanju je grad
Kenigzberg (zbog čega je ovaj problem poznat kao
problem kenigzberških mostova. Današnji naziv tog grada je Kaliningrad, a možete ga videti i na Google mapama:
Pozivam sve kojima je ova problematika zanimljiva, da mi se u utorak, 19. maja, pridruže na predavanju prof. dr Vojislava Petrovića u okviru ovogodišnjeg Maja meseca matematike: „Problem kenigzberških mostova – početak teorije grafova“ u Kolarcu, s početkom u 18 časova. 