Može pomoć, naravno, forum za to i služi

– samo, ubuduće, ipak, preciziraj koja je vrsta pomoći u pitanju, tj. dokle si došao i gde je zapelo... Jer, na taj način, štediš nam vreme i trud. Pročitaj i
Pravilnik (tačka 6)

Iz formalne definicije linearno nezavisnih vektora sledi da oba vektora [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath] moraju biti različita od nule. Jer, kada bi jedan od njih bio nula-vektor, npr. [inlmath]\vec v[/inlmath], tada bi bilo moguće napisati
[dispmath]a\vec u+b\vec v=0[/dispmath]
pri čemu bi skalar [inlmath]b[/inlmath] mogao biti i različit od nule, tj. trivijalno rešenje te jednačine (tj. [inlmath]a=b=0[/inlmath]) ne bi bilo i jedino rešenje. Prema tome, kada bi neki od ova dva vektora bio nula-vektor, oni bi međusobno bili linearno zavisni, što bi bilo u suprotnosti s uslovom zadatka.
Iz jednačina
[dispmath]\vec x\times\vec u=\vec v\\
\vec v\times\vec x=\vec u[/dispmath]
odmah vidimo da bi za [inlmath]\vec u=\vec v=0[/inlmath] sistem imao beskonačno mnogo rešenja po [inlmath]\vec x[/inlmath], ali, zbog prethodnog obrazloženja, vektori [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath] ne smeju biti nula, pa taj slučaj odbacujemo. Takođe, ni [inlmath]\vec x[/inlmath] ne može biti nula vektor, jer, kada bi bio, iz prve jednačine bi se dobilo da je [inlmath]\vec v=0[/inlmath], a iz druge da je [inlmath]\vec u=0[/inlmath].
Pošto smo konstatovali da su sva tri vektora različita od nule, možemo zaključiti i sledeće: da bi jednačina [inlmath]\vec x\times\vec u=\vec v[/inlmath] mogla imati rešenja, vektor [inlmath]\vec v[/inlmath] mora biti normalan na vektor [inlmath]\vec u[/inlmath]. Isto to se može zaključiti i iz jednačine [inlmath]\vec v\times\vec x=\vec u[/inlmath]. Kada je to zadovoljeno, tada, opet, iz jednačine [inlmath]\vec x\times\vec u=\vec v[/inlmath] sledi da je vektor [inlmath]\vec x[/inlmath] normalan na vektor [inlmath]\vec v[/inlmath], a iz jednačine [inlmath]\vec v\times\vec x=\vec u[/inlmath] sledi da je vektor [inlmath]\vec x[/inlmath] normalan na vektor [inlmath]\vec u[/inlmath]. To znači da su, kada sistem ima rešenja, tada sva tri vektora, [inlmath]\vec x[/inlmath], [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath], međusobno pod pravim uglom. Što se smera tiče, iz jednačine [inlmath]\vec x\times\vec u=\vec v[/inlmath] sledi da [inlmath]\vec x[/inlmath] ima smer kao i vektorski proizvod [inlmath]\vec u\times\vec v[/inlmath], a iz jednačine [inlmath]\vec v\times\vec x=\vec u[/inlmath] takođe sledi da [inlmath]\vec x[/inlmath] ima smer kao i vektorski proizvod [inlmath]\vec u\times\vec v[/inlmath]. Prema tome, jednačine su u saglasnosti što se tiče smerova.
Iz datog sistema jednačina sledi sistem jednačina intenziteta ovih vektora:
[dispmath]\left|\vec x\times\vec u\right|=\left|\vec v\right|\\
\left|\vec v\times\vec x\right|=\left|\vec u\right|[/dispmath][dispmath]\left|\vec x\right|\cdot\left|\vec u\right|\cdot\left|\sin\angle\left(\vec x,\vec u\right)\right|=\left|\vec v\right|\\
\left|\vec v\right|\cdot\left|\vec x\right|\cdot\left|\sin\angle\left(\vec v,\vec x\right)\right|=\left|\vec u\right|[/dispmath]
Pošto su svi vektori međusobno normalni, [inlmath]\left|\sin\angle\left(\vec x,\vec u\right)\right|=\left|\sin\angle\left(\vec v,\vec x\right)\right|=1[/inlmath]:
[dispmath]\left|\vec x\right|\cdot\left|\vec u\right|=\left|\vec v\right|\qquad/:\left|\vec u\right|\\
\left|\vec v\right|\cdot\left|\vec x\right|=\left|\vec u\right|\qquad/:\left|\vec v\right|[/dispmath][dispmath]\left|\vec x\right|=\frac{\left|\vec v\right|}{\left|\vec u\right|}\\
\left|\vec x\right|=\frac{\left|\vec u\right|}{\left|\vec v\right|}[/dispmath]
Ovaj sistem nema rešenja kada je [inlmath]\frac{\left|\vec v\right|}{\left|\vec u\right|}\ne\frac{\left|\vec u\right|}{\left|\vec v\right|}[/inlmath], tj. kada je [inlmath]\left|\vec u\right|\ne\left|\vec v\right|[/inlmath].
Za [inlmath]\left|\vec u\right|=\left|\vec v\right|[/inlmath] sistem ima jedinstveno rešenje, [inlmath]\left|\vec x\right|=1[/inlmath].
Prema tome, najpovoljniji izbor vektora [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath] je taj, da su oni međusobno normalni i jednakih intenziteta, i tada postoji jedinstveno rešenje za vektor [inlmath]\vec x[/inlmath], čiji je intenzitet tada [inlmath]1[/inlmath], pravac mu je normalan na pravce vektora [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath], a smer mu je isti kao i smer vektorskog proizvoda [inlmath]\vec u\times\vec v[/inlmath], koji se može odrediti pravilom desnog zavrtnja.
Za sve ostale izbore vektora [inlmath]\vec u[/inlmath] i [inlmath]\vec v[/inlmath], kada oni nisu međusobno normalni ili kada im intenziteti nisu jednaki – sistem nema rešenja po [inlmath]\vec x[/inlmath].