pentagram142857 je napisao:@Daniel
Hvala na pomoci, mada i da sam koristio [inlmath]49[/inlmath] dobio bi isto.
Da, tačno. Ako si išao tom logikom koju sam pokazao, onda je to to, nije mi odmah bilo vidljivo iz tvoje formule.
Naravno, i dalje pod uslovom da se [inlmath]19[/inlmath] iz tvoje prvobitne formule zameni sa [inlmath]16[/inlmath].
Rekoh da ću pokazati još dva načina. Jedan je da prvo uočimo koliko ima varijacija dekadnih cifara [inlmath]4.[/inlmath] klase kod kojih poslednje dve formiraju broj deljiv sa [inlmath]4[/inlmath]. Pošto među takvim varijacijama ima i onih kod kojih se nula nalazi na prvom mestu (i koje, samim tim, ne predstavljaju četvorocifreni broj), sada od prethodno dobijenog broja oduzimamo broj varijacija dekadnih cifara [inlmath]4.[/inlmath] klase oblika [inlmath]0XXX[/inlmath] (gde [inlmath]X[/inlmath] predstavlja bilo koji dekadni broj
osim nule, tj. od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]9[/inlmath]) kod kojih poslednje dve formiraju broj deljiv sa [inlmath]4[/inlmath], a to su zapravo varijacije [inlmath]3.[/inlmath] klase cifara od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]9[/inlmath], kod kojih takođe poslednje dve cifre čine broj deljiv sa [inlmath]4[/inlmath].
[dispmath](2\cdot5+3\cdot4)\cdot8\cdot7-(2\cdot5+2\cdot3)\cdot7=1120[/dispmath]
Kako sam došao do [inlmath](2\cdot5+3\cdot4)[/inlmath] – ako se na mestu jedinica nalazi cifra [inlmath]2[/inlmath] ili cifra [inlmath]6[/inlmath] (to su ukupno [inlmath]2[/inlmath] cifre), tada se na mestu desetica mora naći neka od [inlmath]5[/inlmath] neparnih cifara, kako bi te dve cifre formirale broj deljiv sa [inlmath]4[/inlmath]. Ali, ako se na mestu jedinica nalazi neka od cifara [inlmath]0[/inlmath], [inlmath]4[/inlmath] ili [inlmath]8[/inlmath] (ukupno [inlmath]3[/inlmath] cifre), tada cifra na mestu desetica mora biti neka od preostale [inlmath]4[/inlmath] parne cifre).
Slično i za [inlmath](2\cdot5+2\cdot3)[/inlmath], samo što tad nema više nule u igri – za prvi sabirak je isto kao malopre, a za drugi sabirak, ako je na mestu jedinica cifra [inlmath]4[/inlmath] ili cifra [inlmath]8[/inlmath] (ovaj put ukupno [inlmath]2[/inlmath] cifre), tada se na mestu desetica mora nalaziti neka od preostale [inlmath]3[/inlmath] parne cifre.
I, još jedan način, nešto složeniji.
Kao i u prethodnom načinu, sa [inlmath]X[/inlmath] obeležimo bilo koju dekadnu cifru koja nije [inlmath]0[/inlmath] (znači, od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]9[/inlmath]).
- Četvorocifrenih brojeva s različitim ciframa, deljivih sa [inlmath]4[/inlmath], kod kojih je [inlmath]0[/inlmath] na poslednjem mestu (koji su, dakle, oblika [inlmath]XXX0[/inlmath]), ima [inlmath]1\cdot4\cdot8\cdot7[/inlmath].
- Četvorocifrenih brojeva s različitim ciframa, deljivih sa [inlmath]4[/inlmath], kod kojih je [inlmath]0[/inlmath] na pretposlednjem mestu (koji su, dakle, oblika [inlmath]XX0X[/inlmath]), ima [inlmath]2\cdot1\cdot8\cdot7[/inlmath].
- Četvorocifrenih brojeva s različitim ciframa, deljivih sa [inlmath]4[/inlmath], kod kojih je [inlmath]0[/inlmath] na mestu stotina (koji su, dakle, oblika [inlmath]X0XX[/inlmath]), ima [inlmath](2\cdot5+2\cdot3)\cdot1\cdot7[/inlmath].
- Četvorocifrenih brojeva s različitim ciframa, deljivih sa [inlmath]4[/inlmath], kod kojih se [inlmath]0[/inlmath] ne pojavljuje ni na jednom mestu (koji su, dakle, oblika [inlmath]XXXX[/inlmath]), ima [inlmath](2\cdot5+2\cdot3)\cdot7\cdot6[/inlmath].
Na kraju sve to saberemo i opet dobijemo [inlmath]1120[/inlmath].