Prvo, sve pohvale za način na koji si postavila pitanje.

Što se tiče dokaza bijekcije, sasvim su ti korektni odvojeni postupci za [inlmath]y=-x-1[/inlmath] i za [inlmath]\displaystyle y=\frac{x-3}{x+2}[/inlmath]. Međutim, to ne znači nužno i da je sama funkcija [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath] bijekcija (u ovom slučaju jeste, ali to treba ispitati na drugi način). A evo i jednog primera koji pokazuje to o čemu govorim – zamislimo da je funkcija [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath] zadata na sledeći način:
[dispmath]f\left(x\right)=\begin{cases}
x, & x\ge0\\
-x, & x<0
\end{cases}[/dispmath]
Funkcija [inlmath]y=x[/inlmath] je bijekcija, funkcija [inlmath]y=-x[/inlmath] je takođe bijekcija. Međutim, ovako definisana funkcija [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath] neće biti ni injekcija ni surjekcija. Injekcija neće biti jer npr. [inlmath]x=-2[/inlmath] i [inlmath]x=2[/inlmath] daju istu vrednost funkcije, tj. [inlmath]f\left(-2\right)=f\left(2\right)=2[/inlmath]. Takođe, neće biti ni surjekcija, jer ni za jednu vrednost promenljive [inlmath]x[/inlmath] ne može se dobiti npr. [inlmath]f\left(x\right)=-5[/inlmath] (niti bilo koja negativna vrednost).
E, zato je ovde potrebno malo ispitivanja funkcija.
Funkcija [inlmath]y=-x-1[/inlmath] je na intervalu koji je od značaja, [inlmath]\left(-\infty,-2\right][/inlmath], monotono opadajuća i vrednost joj je u opsegu [inlmath]\left[1,+\infty\right)[/inlmath].
Funkcija [inlmath]y=\displaystyle\frac{x-3}{x+2}[/inlmath] je na intervalu koji je od značaja, [inlmath]\left(-2,+\infty\right)[/inlmath], monotono rastuća (vidi se po njenom prvom izvodu, koji je uvek pozitivan) i vrednost joj je u opsegu [inlmath]\left(-\infty,1\right)[/inlmath].
Pošto su obe funkcije na svojim intervalima monotone, samim tim su na tim intevalima injektivne, a pošto se intervali mogućih vrednosti jedne i druge funkcije ne preklapaju, samim tim je injektivna i funkcija [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath].
Pošto prva funkcija na svom intervalu ima moguće vrednosti u intervalu [inlmath]\left[1,+\infty\right)[/inlmath], a druga funkcija na svom intervalu ima moguće vrednosti u intervalu [inlmath]\left(-\infty,1\right)[/inlmath], moguće vrednosti funkcije [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath] će pripadati uniji ova dva intervala, a unija ta dva intervala je ceo skup realnih brojeva, prema tome, funkcija [inlmath]f\left(x\right)[/inlmath] jeste surjekcija.
Definicija jezgra funkcije glasi:
Jezgro funkcije [inlmath]f:\;A\to B[/inlmath] je binarna relacija [inlmath]\ker f[/inlmath] na [inlmath]A[/inlmath] definisana sa
[dispmath]\left(x_1,x_2\right)\in\ker f\iff f\left(x_1\right)=f\left(x_2\right)[/dispmath]
Pošto je funkcija koju posmatramo injektivna i nije moguće da za različite elemente daje istu vrednost, zaključujemo da je jezgro ove funkcije takva relacija u kojoj je svaki element u vezi sa samim sobom, dok nikoja dva različita elementa nisu u međusobnoj vezi.