@DankaV, iznad oznaka vektora ([inlmath]AB, CD, i, j, k[/inlmath]) obavezno treba pisati strelice, kako bi se znalo da su to vektori (komande
\vec u Latex-u). Korigovao sam to.
DankaV je napisao:E sad, znam da su vektori kolinearni ukoliko vazi [inlmath]\vec{AB}=k\cdot\vec{CD}[/inlmath].
[dispmath]\vec{AB}=(m-3,-4,2)\\
\vec{CD}=(0,-m+1,1)[/dispmath]
Na prvi pogled cini se da je [inlmath]m=3[/inlmath]. Ali to mi deluje previse jednostavno samim tim i sumnjivo.
Da, može se [inlmath]m[/inlmath] odrediti i bez traženja vektorskog proizvoda. Kao što si i napisala, [inlmath]\vec{AB}=k\cdot\vec{CD}[/inlmath], a to znači
[dispmath]\left<m-3,-4,2\right>=k\cdot\left<0,-m+1,1\right>[/dispmath]
i odatle imaš tri jednačine,
[dispmath]m-3=k\cdot 0[/dispmath][dispmath]-4=k\cdot\left(-m+1\right>[/dispmath][dispmath]2=k\cdot 1[/dispmath]
i, ako taj sistem ima rešenje po [inlmath]m[/inlmath], tada vektori jesu kolinearni. A ovaj sistem ima rešenje po [inlmath]m[/inlmath], i to [inlmath]m=3[/inlmath], što dokazuje kolinearnost vektora.
DankaV je napisao:Ono sto jos nisam sigurna je da li kod kolinearnih vektora njihov vektorski proizvod treba da bude jednak nuli ili intenzitet njihovog vektorskog proizvoda?
I jedno i drugo. S tim, što jedno od ta dva automatski podrazumeva i ono drugo. Vektorski proizvod kolinearnih vektora je nula-vektor, a samim tim je onda intenzitet vektorskog proizvoda jednak nuli (intenzitet nula-vektora je, naravno, nula).
Ovo je logično, jer je intenzitet vektorskog proizvoda dva vektora jednak površini paralelograma koji obrazuju ta dva vektora – pa, ako su ti vektori kolinearni, površina tog paralelograma je onda jednaka nuli, a samim tim je jednak nuli i intenzitet vektorskog proizvoda, što znači da je vektorski proizvod tada nula-vektor.
DankaV je napisao:[dispmath]4(m-3)^2+(m-3)^2+(m-3)^2(m-1)^2=0[/dispmath]
Podelim celu sa [inlmath]m-3[/inlmath]
Zapravo, sa [inlmath]\left(m-3\right)^2[/inlmath]. I prilikom deljenja sa [inlmath]\left(m-3\right)^2[/inlmath] moramo prvo diskutovati da li je [inlmath]\left(m-3\right)^2[/inlmath] jednako nuli ili različito od nule. Ako pretpostavimo da je jednako nuli, tada ne smemo deliti jednačinu tom vrednošću i rešenje je [inlmath]m=3[/inlmath] (kao što upravo i jeste slučaj). Ako pretpostavimo da je različito od nule, tada jednačinu delimo tom vrednošću i računamo dalje, pri čemu nećemo dobiti realna rešenja po [inlmath]m[/inlmath], dakle, jedino rešenje je [inlmath]m=3[/inlmath].
Kad postavljaš uslov da je neki vektor [inlmath]\left<a_x,a_y,a_z\right>[/inlmath] nula vektor (tj. da mu je intenzitet nula), tada uopšte ne moraš tražiti njegov intenzitet [inlmath]\sqrt{a_x^2+a_y^2+a_z^2}[/inlmath] pa ga izjednačavati s nulom. To je nepotrebno komplikovanje. Dovoljno je samo da napišeš da je svaka od njegovih komponenata, [inlmath]a_x[/inlmath], [inlmath]a_y[/inlmath] i [inlmath]a_z[/inlmath], jednaka nuli.
DankaV je napisao:Da li postoji neki jos nacin za kolinearnost ili se uvek radi INTENZITET vektorskog proizvoda kada su data dva vektora?
Da, postoji, kao što sam gore već napisao – da se postavi sistem jednačina na osnovu [inlmath]\vec a=k\vec b[/inlmath] i ispituje da li postoji [inlmath]k[/inlmath] za koje će taj sistem biti zadovoljen.
DankaV je napisao:Zbunila sam se jer sam u zbirkama videla da pise da su vektori kolinearni ako je [inlmath]a\times b=0[/inlmath], nigde ne pise u apsolutnim zagradama [inlmath]a\times b[/inlmath].
Pa i ne mora da piše u apsolutnim zagradama. Ako je [inlmath]a\times b=0[/inlmath], odatle automatski sledi i da je [inlmath]\left|a\times b\right|=0[/inlmath]. I obratno.