Mislim da se bolje shvata ovaj slučajni eksperiment ako se krene od trećeg slučaja. Ja ne bih rekao "zadnjeg" jer ne postoji "prednji" slučaj, postoje prvi, drugi i treći (poslednji). No to nije toliko bitno.
Treći slučaj: Eksperiment se posle ovog bacanja prekida. U prva dva bacanja
nije smela biti šestica (jer bi eksperiment već bio prekinut), a u trećem bacanju može biti bilo koji broj: [inlmath]1,2,3,4,5,6[/inlmath]. Naime, po uslovima eksperimenta, bez obzira da li je šestica ili ne u trećem bacanju, tu je kraj. To je @Daniel uostalom i naglasio. Dakle, prva dva broja na kocki (ili prve dve cifre trocifrenog broja u trećem slučaju) mogu biti [inlmath]1,2,3,4,5[/inlmath] za prvi broj i [inlmath]1,2,3,4,5[/inlmath] za drugi broj. Naravno da se cifre mogu i ponavljati, tako da za prva dva bacanja od tri ukupno, to jest za prve dve cifre trocifrenog broja postoji [inlmath]5^2=25[/inlmath] kandidata a to su varijacije sa ponavljanjem [inlmath]\overline V_5^2[/inlmath]:
[dispmath]\color{red}11,\;12,\;13,\;14,\;15,\;21,\;22,\;23,\;24,\;25,\;31,\;32,\;33,\;34,\;35,\;41,\;42,\;43,\;44,\;45,\;51,\;52,\;53,\;54,\;55[/dispmath]
Ovo su naravno samo kandidati za prve dve cifre trocifrenog broja. Za treću cifru kandidati su (da ponovo naglasim) svi: [inlmath]1,2,3,4,5,6[/inlmath].
Svaki "crveni" par može sebi "prikačiti" kao treću cifru bilo [inlmath]1[/inlmath] bilo [inlmath]2[/inlmath] bilo [inlmath]3[/inlmath] bilo [inlmath]4[/inlmath] bilo [inlmath]5[/inlmath] bilo [inlmath]6[/inlmath]. Evo i to ću da ti ispišem, da bude jasnije kada se gleda kasnije:
[dispmath]{\color{red}11}1,\;{\color{red}11}2,\;{\color{red}11}3,\;{\color{red}11}4,\;{\color{red}11}5,\;{\color{red}11}6,\;{\color{red}12}1,\;{\color{red}12}2,\;{\color{red}12}3,\;{\color{red}12}4,\;{\color{red}12}5,\;{\color{red}12}6,\;\ldots,\;{\color{red}55}1,\;{\color{red}55}2,\;{\color{red}55}3,\;{\color{red}55}4,\;{\color{red}55}5,\;{\color{red}55}6[/dispmath]
Dobro, nisam baš ispisao svih [inlmath]150[/inlmath] brojeva, ali uzmi u obzir da je malo kasno...
Drugi slučaj: U drugom bacanju je fiksirana šestica, tada se eksperiment prekida prema uslovima zadatka, a prva cifra
varira od [inlmath]1[/inlmath] do [inlmath]5[/inlmath].
Dobro, ovo "varira" mi dobro dođe, ali nije stvar samo u rečima. Računski se dobija ispravno i jednako na oba načina: [inlmath]C^1_5=\overline V_5^1=5[/inlmath]. Pa i sa aspekta kombinatorike ovo je potpuno isto, jer je broj varijacija sa ponavljanjem
prve klase od [inlmath]n[/inlmath] elemenata isti kao i broj načina da se od [inlmath]n[/inlmath] elemenata izabere jedan, to jest za [inlmath]k=1[/inlmath] isto su i varijacije i kombinacije, a može i permutacije jer je [inlmath]1!=1[/inlmath]. Ali, ali...
Principijelno je ispravno i u duhu zahtevanog u zadatku ovo posmatrati baš kao varijacije sa ponavljanjem, da ne bismo pogrešili kod trećeg slučaja. Kako god, imamo:
[inlmath]{\color{red}1}6,\;{\color{red}2}6,\;{\color{red}3}6,\;{\color{red}4}6,\;{\color{red}5}6[/inlmath]. Ovde imamo [inlmath]5[/inlmath] dvocifrenih brojeva.
Prvi slučaj: Šestica iz "cuga" i – gotovo. Samo jedan jednocifreni broj: [inlmath]6[/inlmath]
Eto, nadam se da je sve jasno. a u vezi s kombinatorikom
obavezno pogledaj
ovaj tutorijal.