Miladin Jovic je napisao:Kada je prva cifra parna :
[dispmath]4\cdot 4\cdot{5\choose 2}\cdot 6=960[/dispmath]
A kada je prva cifra neparna :
[dispmath]5\cdot 4\cdot{5\choose 2}\cdot 6=1200[/dispmath]
I resenje je [inlmath]2160[/inlmath].
Ali imam jedno pitanje. Zasto smo kod biranja dva neparna broja, u prvom slucaju, koristili kombinacije kada je ovde, posto su u pitanju brojevi, vazan redosled, tj. valjda bi trebalo primeniti varijacije? Izvinite ako je pitanje glupo.
Pitanje je sasvim na mestu.

Naravno da je redosled cifara bitan i upravo to je razlog zašto smo na kraju sve to pomnožili brojem mogućih permutacija te tri cifre, tj. sa [inlmath]3![/inlmath] (ti si to [inlmath]3![/inlmath] napisao kao [inlmath]6[/inlmath]).
I inače, ti uvek možeš broj varijacija bez ponavljanja odrediti i bez korišćenja formule za varijacije, zaobilaznim putem, tako što nađeš broj kombinacija bez ponavljanja pa ga pomnožiš brojem permutacija bez ponavljanja, jer je [inlmath]V_n^k=C_n^k\cdot P_k[/inlmath].
E sad, možda te buni to što nismo odmah to radili kao varijacije, već prvo kao kombinacije pa zatim množili brojem permutacija. To je zbog toga, što smo u izrazu za broj kombinacija imali dva različita činioca, [inlmath]4\choose 1[/inlmath] i [inlmath]5\choose 2[/inlmath], to jest, imali smo elemente različitih skupova koji učestvuju u tim kombinacijama (skup parnih i skup neparnih cifara), pa zbog toga nismo mogli tako jednostavno primeniti gotovu formulu za varijacije, već smo morali da idemo na ovaj način, preko kombinacija, pa množenjem brojem permutacija.
I samo jedna opaska kod ovog drugog načina – nigde nisam rekao da brojevi sastavljeni od četiri različite cifre od kojih je prva nula nisu
brojevi, već sam rekao da nisu
četvorocifreni brojevi.
