Stevane, sve je sasvim tačno što govoriš, samo je notacija malo zbunjujuća, pa mi, nadam se, nećeš zameriti ako pokušam da malo korigujem neke detalje.

Nije pravilno pisati [inlmath]\cos x>\pm\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath] – tako napisana nejednakost, zapravo, ne znači ništa.

Kad bismo umesto znaka nejednakosti imali znak jednakosti, tj. [inlmath]\cos x=\pm\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath], to bi bilo savršeno jasno – [inlmath]\cos x[/inlmath] bi tada mogao imati neku od dve vrednosti, [inlmath]-\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath] ili [inlmath]\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath]. Ali, pošto imamo znak nejednakosti, to je onda pravilno pisati na onaj način na koji je Miladin napisao, [inlmath]\cos x<-\frac{\sqrt 3}{2}\;\lor\;\cos x>\frac{\sqrt 3}{2}[/inlmath].
I, zapravo bi bilo pravilnije reći da iz [inlmath]\cos x>\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath] sledi da je [inlmath]x[/inlmath] između [inlmath]-\frac{\pi}{6}+2k\pi[/inlmath] i [inlmath]\frac{\pi}{6}+2k\pi[/inlmath] (obavezno [inlmath]2k\pi[/inlmath], zbog periodičnosti), a iz [inlmath]\cos x<-\frac{\sqrt3}{2}[/inlmath] sledi da je [inlmath]x[/inlmath] između [inlmath]\pi-\frac{\pi}{6}+2k\pi[/inlmath] i [inlmath]\pi+\frac{\pi}{6}+2k\pi[/inlmath], tj. između [inlmath]-\frac{\pi}{6}+\left(2k+1\right)\pi[/inlmath] i [inlmath]\frac{\pi}{6}+\left(2k+1\right)\pi[/inlmath], pa bi onda unija tih rešenja bila između [inlmath]-\frac{\pi}{6}+k\pi[/inlmath] i [inlmath]\frac{\pi}{6}+k\pi[/inlmath], tj. [inlmath]2k[/inlmath] i [inlmath]2k+1[/inlmath], kao skup parnih i skup neparnih prirodnih brojeva, zajedno čine ceo skup prirodnih brojeva.
Onako kako si ti napisao možda jeste lakše za razumevanje i bez mnogo komplikovanja, ali ovako je ipak pravilnije.

Što se prvog zadatka tiče, Miladine, ispravno si rešio kvadratnu jednačinu, dobivši [inlmath]-\frac{2}{9}<t<\frac{1}{2}[/inlmath]. Međutim, kao što Stevan reče, pre započinjanja rešavanja jednačine moraš postaviti neke uslove. Pre svega, potkorena veličina ne sme biti negativna – ako je negativna, leva strana nejednačine nije definisana, pa onda ništa ni od rešavanja same nejednačine. Znači, prvi i osnovni uslov je, da je potkorena velićina [inlmath]\ge 0[/inlmath]. Dalje, pošto prilikom kvadriranja obe strane nejednačine gubimo informaciju o znaku, moramo pre kvadriranja da diskutujemo i sledeće: pošto je leva strana nejednačine uvek [inlmath]\ge 0[/inlmath] (jer kvadratni koren, po svojoj definiciji, uvek daje vrednost koja je [inlmath]\ge 0[/inlmath]), a desna strana nejednačine je
manja od leve, to znači da će nejednačina sigurno biti zadovoljena onda kada je desna strana nejednačine [inlmath]<0[/inlmath].
Sve to, konkretno, znači: nađeš rešenja kvadratne jednačine, kao što si već učinio; nađeš uniju skupa tih rešenja sa skupom vrednosti [inlmath]t[/inlmath] za koje je vrednost desne strane nejednačine manja od nule; na kraju, nađeš presek prethodno dobijenog skupa sa skupom vrednosti [inlmath]t[/inlmath] za koje je potkorena veličina [inlmath]\ge 0[/inlmath].
Kao konačno rešenje po [inlmath]t[/inlmath] dobićeš [inlmath]t<\frac{1}{2}[/inlmath].
E, posle ide odbacivanje rešenja koja su van intervala [inlmath]\left[-1,1\right][/inlmath] (jer [inlmath]t[/inlmath] predstavlja sinus, a vrednost sinusa je iz tog intervala), vraćanje smene, računanje [inlmath]x[/inlmath] itd.