Gamma je napisao:Nije mi jasan ovaj dio
ubavic je napisao:Kako nam preostaje još [inlmath]16[/inlmath] tačaka da biramo, sigurni smo da ćemo izabrati ceo jedan par centralno simetričnih tačka.
Odkud tih [inlmath]16[/inlmath] tacaka kada ukupno ima [inlmath]25[/inlmath] gdje je onih [inlmath]9[/inlmath] tacaka? Tacnije nije mi jasan dio u kojeme je preko ovih [inlmath]17[/inlmath] proizvoljnih tacaka dokazano da mora postojati jedan ovakav par.
Imamo ukupno [inlmath]25[/inlmath] tačaka, ali od tih [inlmath]25[/inlmath] tačaka, [inlmath]17[/inlmath] tačaka su označene. Pošto je, prema pretpostavci drugog slučaja, koordinatni početak već označen, preostaje nam još [inlmath]16[/inlmath] tačaka koje treba označiti. Otuda broj [inlmath]16[/inlmath].
Pošto ukupno imamo na raspolaganju (ne računajući koordinatni početak) [inlmath]24[/inlmath] tačke, od kojih treba da označimo njih [inlmath]16[/inlmath], a znamo da se te [inlmath]24[/inlmath] tačke mogu grupisati u [inlmath]12[/inlmath] parova tačaka koje su simetrične jedna drugoj u odnosu na koordinatni početak (kao što je Ubavic prikazao u animiranom gif-u), tada, prema Dirihleovom principu (koji ću objasniti u okviru odgovora na tvoje sledeće pitanje), zaključujemo, pošto označavamo [inlmath]17[/inlmath] tačaka, da će tada među tih [inlmath]12[/inlmath] parova sigurno postojati parovi u kojima su obe tačke označene. To jest, postojaće parovi označenih tačaka takvih da će se koordinatni početak nalaziti tačno na sredini između njih.
Gamma je napisao:I jos ako moze pojasnjenje za ovaj drugi slucaj
ubavic je napisao:Po Dirihleovom principu
malo detaljnije o ovome
Dirihleov princip je nešto sa čime se gotovo svakodnevno susrećemo, samo ne pod tim imenom.

Jedan primer Dirihleovog principa bilo bi raspoređivanje [inlmath]6[/inlmath] kanarinaca u [inlmath]5[/inlmath] kaveza. I bez preterano mnogo razmišljanja znamo da tih [inlmath]6[/inlmath] kanarinaca možemo zatvoriti u [inlmath]5[/inlmath] kaveza jedino tako da bar u jednom kavezu bude više od jednog kanarinca. Naravno, to možemo učiniti na razne načine,
[inlmath]1-1-1-1-2\\
1-1-1-2-1\\
\cdots\\
2-1-1-1-1\\
1-1-0-2-2\\
\cdots\\
2-2-1-1-0\\
1-1-1-0-3\\
1-1-1-3-0\\
\cdots\\
6-0-0-0-0[/inlmath]
ali je, sasvim sigurno, nemoguća kombinacija u kojoj ni u jednom kavezu neće biti više od jednog kanarinca. E, to je Dirihleov princip.
Isto tako, ako imamo [inlmath]11[/inlmath] kanarinaca a [inlmath]5[/inlmath] kaveza, tada je očigledno da bar u jednom kavezu mora biti [inlmath]3[/inlmath] ili više kanarinaca. Nemoguće ih je rasporediti tako da ni u jednom kavezu ne bude više od [inlmath]2[/inlmath] kanarinca, jer bi tada, u slučaju najveće prebukiranosti kaveza, u svakome od njih bilo po [inlmath]2[/inlmath] kanarinca, a to bi bilo ukupno [inlmath]5\cdot 2=10[/inlmath] kanarinaca, te bi onaj jedanaesti ostao izvan kaveza.
U uopštenju ovog slučaja, ako imamo [inlmath]n[/inlmath] kaveza i više od [inlmath]k\cdot n[/inlmath] kanarinaca, tada će se u bar jednom kavezu nalaziti više od [inlmath]k[/inlmath] kanarinaca. To jest, bar u jednom kavezu ćemo imati [inlmath]k+1[/inlmath] (ili više) kanarinaca.
Kada izraz
kavez zamenimo izrazom
skup, a izraz
kanarinac zamenimo izrazom
element, dolazimo i do formulacije Dirihleovog principa:
Ako je u [inlmath]n[/inlmath] skupova raspoređeno više od [inlmath]k\cdot n[/inlmath] elemenata, tada među tih [inlmath]n[/inlmath] skupova postoji bar jedan skup u kojem će se nalaziti više od [inlmath]k[/inlmath] elemenata.
Alternativna formulacija bi bila:
Ako je u [inlmath]n[/inlmath] skupova raspoređeno [inlmath]k\cdot n+1[/inlmath] ili više elemenata, tada među tih [inlmath]n[/inlmath] skupova postoji bar jedan skup u kojem će se nalaziti bar [inlmath]k+1[/inlmath] elemenata.